neautentični i naučno neutemeljeni hadisi o sticanju znanja i patriotizmu

Vrlo cesto smo u prilici da cujemo ili procitamo hadise koji podsticu na traženje znanja. Nema sumnje da je mnogo hadisa na tu temu autenticno, i da je obaveza svakog vjernika i vjernice da, u okviru svojih mogucnosti, proširuje svoje znanje. Uostalom, i sam Kur'an, u više navrata, istice vrijednost nauke i ucenjaka. Medutim, vrlo cesto se u kontekstu vrijednosti traganja za naukom citira hadis cija je autenticnost naucno neutemeljena. Na taj hadis nas, kao što cemo vidjeti, upozoravaju i autoriteti hadiske znanosti, kako raniji, tako i savremeni.

«Tražite nauku pa makar i u Kini

»

Prvi autori objavljenih clanaka i traktata na našem, bosanskome jeziku, vrlo cesto spominju navedeni hadis. Uzmimo za primjer dr. Mehmeda Begovica koji ga navodi još davne 1931. god. u tekstu 'O položaju i dužnostima muslimanke prema islamskoj nauci i duhu današnjeg vremena'. Naravno, on nije prvi koji hadis spominje (štaviše, u tekstu veli: «Svi sigurno znate za onaj hadis...»), a za njim se povode i mnogi drugi. Ovo nam pokazuje koliko je taj hadis zaista raširen na našim prostorima. Da vidimo kako doticni hadis ocjenjuju hadiski ucenjaci.

Hadis bilježi Ibn Adijj u Kamilu, Ebu Nu'ajm u djelu Ahbar Asbehan, Ebu'l-Kasim u djelu Erbe'in, Hatib el-Bagdadi u Tarihu, Bejheki u Medhalu i Šu'abu, Ibn Abdu'l-Berr u djelu Džami'u bejani'l-'ilmi, Ed-Dija' u djelu Munteka', Dejlemi i dr. , svi sa senedom od Hasana b. Atijje, on od Ebu Atike Tarifa b. Sulejmana, a on od Enesa, r.a. Ibn Adijj veli: Ne znam da rijeci: '...pa makar i u Kini' prenosi iko drugi osim Hasana b. Atijje. To konstatiraju i Hakim i Hatib el-Bagdadi. Ovo nije tacno, jer u djelu Ed-Du'afa' Ukajli navodi drugi sened u kojem je umjesto Hasana b. Atijje - Hammad b. Halid el-Hajjat. Medutim, u svim senedima ovog hadisa se pojavljuje Ebu Atike Tarif b. Sulejman, pa da vidimo kako njega ocjenjuju hadiski autoriteti. Ukajli za njega veli da su njegovi hadisi odbaceni. Buharija veli: Njegovi hadisi su jako slabi. Nesaija veli: Nije pouzdan. Jahja b. Me'in veli da nije ni cuo za njega. Imam Ahmed je upitan za ovaj hadis, pa ga je odbacio i ocijenio neautenticnim. Ibn Dževzi ovaj hadis navodi u svome djelu Apokrifne predaje, te prenosi ocjenu Ibn Hibbana, koji veli: Hadis je patvoren (batil) i nema utemeljenje (la asle lehu). Za ovu ocjenu (batil) se opredjeljuje i šejh Albani, te istice da ne postoji niti jedan sened koji bi, eventualno, pojacao prethodni i na taj nacin podigao stepen hadisa.

Bitno je ovdje napomenuti da se vrlo cesto, uz ovaj dio o kojem smo govorili, spominje i drugi dio hadisa, koji glasi: «traženje nauke je obaveza svakog muslimana.» Ovaj hadis navode Ibn Madže u Sunenu i Bejheki u Šu'abu, a došao je preko mnogo seneda. Stoga, imam Mizzi smatra da hadis dostiže stepen hasena (dobar). S ovom ocjenom se slaže i šejh Albani, jer je on sam pronašao dvadeset razlicitih puteva (seneda) preko kojih je hadis došao, i to od Enesa, Ibn Omera, Ebu Se'ida, Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i Alije, r.a.

«Ljubav prema domovini je od imana»

Mnogo je onih koji su spremni da, bez ikakve provjere, iskoriste hadis «Ljubav prema domovini je od imana» kada je potrebno argumentirati odanost domovini. Ovaj hadis je posebno raširen u onim državnim zajednicama koje su doživljavale odredena politicka previranja i medu onim narodima koje karakteriše jaka nacionalna svijest koju možemo ujedno vezati za odredeno podrucje. Tako je ovaj hadis dobro poznat medu Turcima, Albancima, kao i u nekim arapskim državama. I kod nas se vrlo cesto cuje. S obzirom na našu historiju, te smjenu onih koji su vladali Bosnom i Hercegovinom, možemo reci da i ovaj hadis ima svoju 'historiju'. Bio je aktualan i za vrijeme osmanske uprave, i za vrijeme austrougarske vladavine, i u posljednjem ratu (1992.-1995.), i danas, kada se Bošnjaci masovno iseljavaju i odlaze u inostranstvo. Za vrijeme austrougarske vladavine, posebno nakon donošenja Zakona o vojnoj upravi, Bošnjaci, kako 1931. god. veli dr. Begovic, «u želji da ne služe švapsku vojsku, poceše bežati i sklanjati se u Tursku. Ti vojni begunci oznacice u stvari pocetak muhadžirskog pokreta ili iseljavanja muslimana u Tursku, pokret koji je u prvoj deceniji dvadesetog veka uzeo dosta velike razmere...»'

Naravno da je u takvim okolnostima bilo potrebno, na sve moguce nacine, uvjeriti narod u neispravnost odluke o iseljavanju, te je u tu svrhu, izmedu ostalog, korišten i ovaj hadis. To je razlog da na njega nailazimo u mnogim tekstovima koji su napisani u tom vremenu.
Ovaj hadis je zabilježen u djelima koja tretiraju apokrifne predaje (El-Masnu', Tezkiretu'l-mevduat i dr.). Es-Sagani za ovaj hadis veli da je apokrifan , a sa njim se slaže i Albani. Es-Sehavi veli da nije pronašao hadis sa senedom u hadiskim izvorima (lem ekif alejhi). Ni za znacenje ovoga hadisa ne bismo mogli reci da je ispravno. Jer, ako je ljubav prema domovini prirodna covjeku, kao što je prirodno da covjek voli sebe ili imetak, kako ta ljubav može biti na takvom stepenu da je ubrojimo od imana nekog covjeka? Ili, kako veli šejh Albani, 'zar ne vidiš da je ta ljubav zajednicka osobina svih ljudi, bez razlike, i vjernika i nevjernika.'

No, i pored toga, nema sumnje da je patriotizam pohvalno svojstvo, i da je poželjno da covjek gaji ljubav prema svojoj rodnoj grudi. Ebu Hatim bilježi od Dahaka da je Poslanik, s.a.v.s., kada je (prilikom hidžre) napustio Mekku i došao u mjesto Džuhfa (koje je u blizini Mekke) osjetio nostalgiju. Tada je Uzvišeni Allah objavio ajet: «Onaj koji ti objavljuje Kur’an sigurno ce te vratiti na ranije odredište.» Dahak veli: «Misli se na Mekku.»
Hattabi u djelu Garibu'l-hadis navodi sa senedom da je ashab po imenu Usajl el-Gaffari došao iz Mekke u Medinu prije nego što je propisan hidžab, te ga je Aiša upitala: «Kakva je bila Mekka kada si je napustio?» On odgovori: «Njeni predjeli su pozelenjeli, doline pobijeljele, bilje nakislo, tišina se razlila...' Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Dosta, Usajle! Nemoj me (više) žalostiti.» U drugom rivajetu stoji da mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Ostavi naša srca u spokojstvu.' Spomenuto, kao i mnogi drugi primjeri, govore da je i sam Poslanik, s.a.v.s., osjecao veliku ljubav prema rodnoj Mekki, iako je u Medini naišao na izuzetan prijem ensarija i u njoj osnovao prvu muslimansku zajednicu.

Arapska narodna mudrost veli: Deva cezne za svojim zavicajem, pa makar bila davno odvedena odatle, ptica žudi za svojim gnijezdom, pa makar bilo i suho i pusto, a covjek cezne za svojom domovinom, pa makar u drugom mjestu imao više koristi.